Termin za krštenje trebate dogovoriti sa župnikom.

Roditelji, koji žele krstiti svoje dijete, trebaju na vrijeme prijaviti krštenje (barem 3 tjedna prije datuma krštenja). Za prijavu je potrebno donijeti Geburtsbescheinung te Stammbuch der Familie (ako imate).

Kum ili kuma djeteta treba biti uzorna života, kršten, pričešćen, krizman te ako živi u braku, crkveno vjenčan. Prigodom prijave krštenja roditelji trebaju donijeti potvrdu za kuma (Patenshein). Krštenje je u redovitom slučaju u župi Vašeg boravka. 

Ukoliko iz nekog razloga dijete želite krstiti u drugoj župi, javite se svom župniku te mu iznesite razlog zbog čega želite krstiti dijete u drugoj župi.  Trebate imati pismenu dozvolu dozvolu svoga župnika za krštenje djeteta u drugoj župi.

Krštenje je prvi i osnovni sakrament - temelj kršćanskog života. Bez njega ne možemo primiti ostale sakramente. Krštenje utiskuje u krštenika neizbrisiv biljeg, zato se može primiti samo jednom u životu.
Po krštenju postajemo djeca Božja, članovi Crkve katoličke i oslobađamo se istočnoga grijeha.
Krštenjem se povezujemo sa Isusom Kristom i zajednicom Crkvom.

Crkva krsti djecu koja još nisu svjesna duhovnih dobara koja primaju po krštenju, pouzdavajući se u roditelje (svjesne kršćane) da će oni osigurati djetetu vjersku pouku. S tom se pretpostavkom prima djecu na krštenje.

Vjerujemo da roditelji krštenje i život po vjeri također smatraju bitnim za svoje dijete, jer mu žele pružiti sve najbolje što će mu u životu koristiti (iako ono toga sada nije svjesno). Roditelji su se dužni brinuti za dijetetovo tjelesno, duševno i duhovno zdravlje.
Stoga vjerujemo da krštenje svoga djeteta ne tražite zbog običaja ili zbog ljudskog obzira, nego krštenje želite i tražite iz vlastitog uvjerenja o koristi i potrebi tog prvog sakramenta za vaše dijete.

Krštenje nije samo slavlje za vašu obitelj nego i za našu župnu zajednicu.
Krštenjem Vaše dijete postaje član ove župne zajednice - Crkve. Ta zajednica okuplja se svake nedjelje oko Isusa Krista (na Dan Gospodnji) slaviti Euharistiju. Nedjeljnom svetom misom slavimo Boga i njegovog Sina Isusa Krista i gradimo zajedništvo nas ljudi s Bogom, kao i nas međusobno. Vaše dijete se po krštenju pridružuje toj zajednici.
Pred tom istom zajednicom vi kao roditelji dajete obećanje da ćete vaše dijete odgajati u vjeri ali također očekujete od te zajednice da će vam u tome pomoći. Koliko će to obećanje biti iskreno to znadete jedino Vi u dubini svoje savjesti.

Primiti krštenje a ne dolaziti na svete mise, ne živjeti po kršćanskim načelima i nemati doticaja sa župnom zajednicom - ostavlja čovjeka „samo krštenim“. Nedjeljne svete mise, sakramenti, zajedništvo Crkve, život po vjeri i molitva čine nas kršćanima – ljudima koji žive svoju vjeru. iako su i grešni i slabi.

Da li će dijete postati kršćanin uključen u nedjeljnu Euharistiju i život župne zajednice, ovisi najviše o tome kako roditelji žive vjeru, nedjelju i kakav je njihov odnos prema župnoj zajednici.



KRŠTENJE U ŽIVOTNOJ OPASNOSTI

  Ako je dijete veoma slabo, treba odmah obavijestiti najbližeg svećenika, ili, ako se može, donijeti dijete odmah na krštenje. Ako se nalazi u bolnici, pozovite svećenika da dođe tamo krstiti ga. 

Dogodi li se, da je dijete toliko slabo da se ne može stići do svećenika ili da svećenik ne može doći do djeteta, a očita je smrtna opasnost, onda neka netko od prisutnih krsti dijete. U tom slučaju smije krstiti svaki čovjek koji znade kako treba krstiti.

Krsti se ovako: Tri puta se dijete polije po glavi običnom tekućom vodom i govori se: «(IME djeteta) ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.» Kasnije to krštenje treba javiti svećeniku.

Sakramenat svete potvrde slavimo u našim zajednicama svako dvije godine (2009, 2011. ...). Tada se u zajednicama za ovaj sakramenat pripremaju učenici 8. i 9. razreda.

Ukoliko netko od starijih želi primiti sakramenat potvrde, neka se javi u naš župni ured.

Potvrda je sakramenat Duha Svetoga. Isus Krist je začet i rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice. Kod krštenja na Jordanu vidljivo mu je darovan Duh Sveti koji ga je “pomazao” za Mesiju. Sam je za se posvjedočio: “Na meni je Duh Gospodnji...” (Lk 4.18). Evanđelje bilježi da je u svemu svom javnom životu govorio i radio ispunjen Duhom Svetim. 

Isus je i svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha istine koji će ih uvesti u svu istinu, Duha snage kojim će svjedočiti za njega, kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz sve vjekove obnavlja: Duh Sveti utvrđuje srca Isusovih učenika u vjeri, u nadi, u ljubavi i svjedočenju.

Uz polaganje ruku brzo se kao prikladan znak potvrde pojavilo i pomazanje krizmom. Njime se označuje pomazanje Duhom Svetim, što se u Svetom pismu često spominje. Danas u svetoj potvrdi na potvrđenike, da bi primili Duha Svetoga, redovito polažu ruke biskupi, koji su nasljednici Apostola.

Potvrda nastavlja i dopunjuje ono posvećenje koje je započelo krštenjem. Zato se kod odraslih krštenika potvrda (krizma) podjeljuje odmah poslije krštenja, a slavlje se dovršava euharistijom: to su tri temeljna sakramenta, oni potpuno uvode čovjeka u Crkvu i njezina dobra, iznutra ga izgrađuju i osposobljuju za život po vjeri. Zato se i zovu “sakramenti pristupa u kršćanstvo” ili “sakramenti inicijacije”.

Da bi netko mogao pristupiti potvrdi, valja da je kršten, da je u milosti (tj. u prijateljstvu s Bogom i ljudima), da je prikladno poučen i da je kadar obnoviti krsna obećanja.

Potvrđenici koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja prije potvrde: od riču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su nekoć kao djeca primili pristankom svojih roditelja, kumova i kršćanske zajednice.

Bitni obred potvrde je:

pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima:
PRIMI PEČAT DARA DUHA SVETOGA.
Potvrđenik odgovara:
AMEN. 

Tako je potvrđenik zauvijek “obilježen” Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Taj je “biljeg” pred Bogom “neizbrisiv”.

Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu (djelitelju potvrde) kumovi. Prikladno je da to budu isti koji su bili i na krštenju (ali mogu biti i drugi). Budući da su kumovi pomoćnici i predvodnici u kršćanskom životu potvrđenika, osim što će mu biti prijatelji na koje će potvrđenik uvijek smjeti računati, oni valja da se ističu i uzornim kršćanskim životom.

Ako kumovi nisu iz iste župe trebaju donijeti potvrdu svog župnika da mogu kumovati.

Po sakramentu potvrde (krizme) na poseban način primamo dar Duha Svetoga koji nas ispunja svojim svjetlom i svojom snagom te nas “potvrđuje”, to jest utvrđuje u vjeri i ljubavi. Ono što nam Duh Sveti na otajstven način dariva i izvodi u nama po sakramentu potvrde ukratko bismo mogli izraziti ovako:

· Duh Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu, koja nam je darovana na krštenju;

· potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu. Time potvrđenik postaje sposobniji i obavezniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti.

· Duh Sveti nas ispunja svojim svjetlom da bismo što bolje mogli razumjeti ono što nam je Bog objavio, osobito po svom Sinu Isusu Kristu;

· Duh Sveti nas ispunja svjetlom i ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv;

· Duh Sveti nas ispunja snagom i slobodom da bismo hrabro, kao (nakon potvrde) punoljetni i odrasli kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti.

Svake godine se učenici 3. razreda i starijih pripremaju za sakramenat svete pričesti, po grupama u našim zajednicama. Ukoliko želite da se vaša djeca pripremaju za ovaj sakramenat, prijavite se pastoralnom osoblju početkom svake školske godine. 

“Gospodnja večera”, euharistija je najpotpunije vidljivo očitovanje našega drugovanja s Bogom i jedinstva svega Božjega naroda na zemlji. Sam Isus Krist slavio je starozavjetnu vazmenu (pashalnu) večeru i često sudjelovao u drugim religioznim gozbama svoga vremena. On je čudesnim umnažanjem kruha,  svojim govorom o kruhu života te prispodobom o kraljevskoj svadbenoj večeri navijestio da će svojoj Crkvi ostaviti gozbu kao novi oblik štovanja Boga i bratskog okupljanja vjernika.

To je Isus vidljivo učinio na Posljednjoj večeri prije svoje muke. Tu je svoje učenike poučavao i bodrio da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i na kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima govoreći:

“OVO JE MOJE TIJELO KOJE SE ZA VAS PREDAJE. OVO ČINITE MENI NA SPOMEN.” 

Zatim im je pružio čašu s vinom govoreći: 

“OVA JE ČAŠA NOVI SAVEZ U MOJOJ KRVI, KOJA SE ZA VAS PROLIJEVA.” 

Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i ljudima. Ustanovio je Euharistiju, Gospodnju večeru ili misu kao “spomen-čin” svoga potpunog predanja, svog žrtvovanja. Sv. Pavao tumači to riječima: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe. 

Misa je sakramenat Isusove žrtvene hvale Bogu. U njoj se znakovito. “sakramentalno” slavi i obnavlja Isusova žrtva za naže spasenje. njegova smrt i uskrsnuće. Blagujući posvećeni kruh i vino, primamo Isusovo tijelo “koje se za nas daje”, i njegovu krv “koja se za nas prolijeva”.

BITNI DIO MISE jest posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. To je središte Isusovn spomen-čina: prilike kruha i vina ostaju iste, ali se mijenja sama stvarnost. Kruh i vino posvećenjem postaju nova stvarnost Kristova tijela i njegove krvi. Plodovi zemlje i ljudskoga rada u euharistijskom slavlju postaju “znakovi” da se Isus Krist sav - dušom i tijelom - definitivno i nepovratno predao Ocu i nama, da se to “otajstvo” predanja snagom Božjega Duha i sada događa, da je taj “predani” Isus kao Uskrsli - snagom Božjega Duha - sav prisutan medu svojim vjernima. Tu otajstvenu promjenu stvarnosti kruha i vina u novu stvarnost, u stvarnu prisutnost Isusa Uskrsloga, zovemo “pretvorbom”. - To otajstveno događanje u središnjem činu euharistijskog slavlja predvodnik (svećenik) oglašuje riječima:
Tajna vjere! - Mysterium fidei! 

Prisutni kliču:
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,
Tvoje uskrsnuće slavimo,
Tvoj slavni dolazak iščekujemo. 

Euharistija je spomen-čin kojim se na otajstven način obnavlja događanje našeg spasenja. U njemu se ujedno najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu - ujedinjena snagom Duha Svetoga - daje svu slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja. 

Oko bitnog dijela euharistije od početka su se oblikovali razni obredi, čitanja, pjesme i molitve. Kroz duga su se stoljeća oni i mijenjali. Oni svi zajedno. oko tog neizmijenjenog dijela euharistije - pretvorbe, čine svetu misu. Svi ti obredi, čitanja, molitve i pjesme - raspoređeni prema liturgijskoj crkvenoj godini - čine knjigu koja se zove misal. Ta je knjiga neiscrpivo vrelo za sve zreliji vjernički život. Uvođenjem narodnog jezika u liturgiju ona je postala pristupačna svakom vjerniku.

Blagovanje Kristova tijela i krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina, zove se pričest.

Posvećeni kruh čuva se u crkvama i poslije mise, u prostoru koji se zove svetohranište ili tabernakul (pred njim gori “vječno svjetlo). Kristovo tijelo pod prilikama kruha čuva se:

· za pričest onih koji nisu mogli sudjelovati u misi (npr. bolesnici).

· za klanjanje i molitvu.

KAKO SE ISPOVIJEDA:

PRIPREMA ZA ISPOVIJED I ISPIT SAVJESTI...

Ispit savjesti prema 10 Božjih zapovijedi