HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA

BL. ALOJZIJE STEPINAC

Hrvatski je čovjek već u 19. stoljeću napuštao svoje lijepe, bogate i suncem obasjane rodne predjele i počeo, osobito zbog tuđinskog nasilja, tražiti novu domovinu. Naročito je odlazio u prekomorske zemlje: Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Novi Zeland. I tako smo se mi Hrvati, gonjeni gorkom i teškom sudbinom, rasuli na sve strane svijeta, a naši su domovinski kućni pragovi često ostajali pusti i zapušteni ili prepušteni tuđincu koji nas je ili varkom ili grubom politikom tjerao iz našega doma samo da bi on mogao u nj useliti.

U 20. stoljeću Hrvati se pomalo razilaze i po Europi u potrazi za poslom, radom i zaradom, da bi mogli prehraniti sebe i svoje obitelji u domovini. Posebno se to događa poslije Drugoga svjetskog rata, kad se Hrvatska našla u nesretnoj državnoj zajednici, Jugoslaviji. I opet je bila na djelu protuhrvatska politika. Trebalo je osiromašiti Hrvatsku i druga područja u kojima žive Hrvati i tako ih prisiliti na iseljavanje. Eto, tako smo se i mi našli ovdje u Stuttgartu, poput ostaloga velikog broja Hrvata u drugim dijelovima Njemačke. Zapadna je Njemačka, iako do temelja srušena, postala obećana zemlja za tolike narode iz nerazvijenih dijelova Europe i ostalih kontinenata. Njemačka je pružala dobru zaradu, a to je privuklo i našega čovjeka da se otisne iz svojega rodnog kraja. Dok se hrvatski čovjek u tuđini dobro gospodarski snalazio, dotle mu je prijetila velika opasnost od odnarođivanja i moralne degradacije jer je u tuđoj zemlji bio prepušten sam sebi, s jakim osjećajem izgubljenosti, ostavljenosti i zapuštenosti. Da ne bi uslijedila potpuna katastrofa, vrhovna uprava Katoličke crkve sa Svetim ocem papom na čelu određuje da se moraju osnovati katoličke misije za svaki narod koji se našao u većem broju na radu u tuđoj zemlji. Tako su počele nicati i prve hrvatske katoličke misije širom zapadne Njemačke i u nekim drugim državama gdje su se nalazili Hrvati na privremenom radu.

Hrvatske katoličke misije u inozemstvu izvršile su veličanstvenu ulogu: okupljajući naše ljude na nedjeljnom bogoslužju, tumačeći im riječ Božju, dijeleći im sakramente i pružajući im mogućnost da se okupljaju u hrvatskim misijskim centrima u raznim prigodama, posebno kulturnim i zabavnim, - spasile su tolikim pojedincima i obiteljima vjeru u Boga, sačuvale ih od moralnog samouništenja i odnarođivanja.

Hrvatska katolička misija u Stuttgartu jedna je od najstarijih hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Ona već 47 godina stoji na službi hrvatskom čovjeku i vjerniku. Važnost je njezina djelovanja neprocjenjiva i ne možemo je još dovoljno realno i objektivno ocijeniti. Uza sve to, već danas možemo s punim pravom govoriti o povijesti Hrvatske katoličke misije u Stuttgartu jer je uz njezin život i rad povezano već nekoliko naraštaja naših hrvatskih vjernika. Životna sudbina svakoga našega hrvatskog čovjeka u Stuttgartu povijest je posebne životne borbe, uspjeha i neuspjeha, patnje i boli, sreće i nesreće hrvatskog naroda u tuđini. Svaki naš čovjek svoju osobnu povijest nosi u sebi, ona je nerazdvojni dio njegova bića, ona ga prati kao i vlastita sjena te se on tijekom svoga života, ma gdje god se nalazio, na tu povijest stalno vraća i neprekidno je iznova proživljuje. Hrvatska katolička misija u Stuttgartu već je 47 godine vjeran pratilac svakoga vjernika pojedinca i cijele hrvatske katoličke zajednice na ovom području. Svećenici franjevci i redovnice franjevke, kao i jedan dio vjernika svjetovnjaka znaju mnogo toga reći o životu i radu naše vjerničke zajednice.

Povijesni trenutak Crkve i naroda Hrvata potiče nas da se čvrsto ukorijenimo u vjeri, jer samo sa zdravim korijenima vjere može rasti i davati sokove zdravog života trinaest stoljetno stablo života našeg hrvatskog bića i može donositi strostruke plodove duha i rada ruku čovječjih.