Crkva se danas sjeća više svetaca. Sveti Romuald, osnivač benediktinske grane kamaldulenza, rođen je oko 951. godine u Raveni. Kad mu je bilo 20 godina, bio je upleten u svađu između svoga oca i jednog rođaka u kojoj je njegov otac usmrtio rođaka. Za pokoru, Romuald je trebao 40 dana proboraviti u samostanu sv. Apolinara. Za jednog noćnog bdjenja ukazao mu se sam Apolinar, pa je Romuald odlučio postati redovnik. Stupio je u samostan San Severo u Raveni, ali nije bio zadovoljan redovničkim životom jer je duh raskalašenosti zahvatio i redovnike, pa je želio stroži život. Braća su mu se u tome usprotivila, pa su ga htjela i likvidirati. Dobio je dopuštenje da živi pustinjačkim životom, a 1023. u Kamaldoli kod Areca utemeljio je zajednicu koja je postala kuća matica kamaldulskog reda. Romuald je umro 19. lipnja 1027. godine na glasu svetosti.