Rijeka, (IKA) - "Hiperaktivnost djeteta - što roditelj može učiniti?" bila je tema VIII. roditeljske škole Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije održane od 11. do 13. svibnja u hotelu Omorika u Crikvenici. Tridesetak obitelji s djecom sudjelovalo je na edukativnom seminaru na kojem su obradili temu koja se često susreće u odgoju. Psihologinja Lahorka Jurčić, pedagoginja Jasminka Pribanić i defektologinja Zorica Janković održale su predavanja, a nakon svakog predavanja roditelji su sudjelovali u radionicama u kojima se uči na primjerima iz prakse. Poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti, ADHD, u posljednje je vrijeme sve češća dijagnoza kod djece, no ne može se za svako živahno dijete reći da ima ADHD.

"Na roditeljima je velika uloga, sliku koju će dijete o sebi dobivati u svojoj obitelji u značajno mjeri će utjecati na funkcioniranje u široj okolini", rekla je defektologinja Janković. Roditelje je potaknula da moraju biti dosljedni i pozitivni, moraju znati potaknuti dijete da govori što radi i što želi učiniti kako bi potaknuli njegov unutarnji govor, a to će djetetu dati jasne smjernice kako se nositi s poteškoćama poremećaja. Istaknula je i vjersku dimenziju roditeljstva, koja uvijek može pomoći u odgoju. Ono što nikako ne bi smjeli zaboraviti, a to je da nisu sami u odgoju, pa i kad nailaze na nerazumijevanje okoline. "Roditelji koji su sakramentom vjenčanja u Katoličkoj Crkvi dobili milost, znaju da je s njima Bog. U braku su roditelji pozvani graditi na čvrstom temelju", zaključila je Janković.

Jasminka Pribanić objasnila je da je hiperaktivnost djeteta biološki uvjetovan poremećaj, izvan voljne kontrole djeteta i nije znak da je dijete zločesto niti je pokazatelj lošeg roditeljskog odgoja. Zbog svog nemira, problema s pažnjom i naglih reakcija, hiperaktivna djeca mogu otežano uspostavljati kvalitetne odnose s vršnjacima i odraslima, kao i otežano se snalaziti u situacijama u kojima se očekuje pridržavanje pravilima kao što su vrtić ili škola. Okolina ih često ne shvaća i ne prepoznaje njihove posebnosti. "Preporuka roditeljima s djetetom koji boluje od ADHD-a je da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje na način da objasne djetetu ponašanje koje očekuju od njega, što jasnije i konkretnije. Pri tome trebaju imati realna očekivanja. Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca." Istaknula je kako je važno stvoriti rutinu, svakog dana pokušati slijediti isti ili barem sličan raspored dnevnih obaveza i rutina, od jutarnjeg ustajanja do večernjeg odlaska na počinak. "Budući da hiperaktivna djeca sumnjaju u vlastite sposobnosti, važno je razvijati samopoštovanje djeteta, uočiti talente i kreativnost, prepoznati prednosti i snage svog djeteta. Pri tom je potrebno podsjetiti se da samo zadovoljan roditelj može adekvatno odgajati svoje dijete zato ne treba zaboraviti skrbiti se za sebe i voditi računa i o svojim potrebama i uživati sa svojim djetetom u svim lijepim stvarima koje donosi život."