Crkva se danas sjeća više svetaca. Sveti Romuald, osnivač benediktinske grane kamaldulenza, rođen je oko 951. godine u Raveni. Kad mu je bilo 20 godina, bio je upleten u svađu između svoga oca i jednog rođaka u kojoj je njegov otac usmrtio rođaka. Za pokoru, Romuald je trebao 40 dana proboraviti u samostanu sv. Apolinara. Za jednog noćnog bdjenja ukazao mu se sam Apolinar, pa je Romuald odlučio postati redovnik. Stupio je u samostan San Severo u Raveni, ali nije bio zadovoljan redovničkim životom jer je duh raskalašenosti zahvatio i redovnike, pa je želio stroži život. Braća su mu se u tome usprotivila, pa su ga htjela i likvidirati. Dobio je dopuštenje da živi pustinjačkim životom, a 1023. u Kamaldoli kod Areca utemeljio je zajednicu koja je postala kuća matica kamaldulskog reda. Romuald je umro 19. lipnja 1027. godine na glasu svetosti.
| Nedjeljna poruka |
|
11. NEDJELJA KROZ GODINU - 16. 06. 2013.
Ljubljaše mnogo
To je nevjerojatna scena u Evanđelju. Pokušajmo je živo predočiti. Kakva bi reakcija bila danas? Kako bi se ja u toj situaciji ponašao?
Ta je scena prikazana zorno. Isus je pozvan na objed kod jednoga pobožnog čovjeka. Na orijentu su ležali uz stol, na mekanim jastucima, a nisu sjedili na stolicama. Također ne iza zatvorenih vrata. Ljudi su mogli pogledati unutra i stupiti u sobu za blagovanje. To je učinila i poznata "grešnica" u gradu. Što je to bilo grešno u njenom životu? Tekst ne kaže, ali svi misle, što je i domaćin mislio: prostitutka, bludnica! Isus prema njoj ne pokazuje prezir ali ni dvoličnost. Ona se ponaša skandalozno "neusiljeno". Je li se to čini? Suzama kvasiti noge jednoga čovjeka? Dugom kosom otirati njegove noge? Pred svim ljudima cjelivati njegove noge? A nakon toga skupom i mirisavom pomašću mazati noge? Je li se to čini? I sve to pred ljudima! Možda u intimnosti erotskog odnosa. Ali javno?
Pobožnog domaćina još je više šokiralo Isusovo držanje. Zašto on dopušta da ga se dotakne? Zašto ženu ne pošalje van? Pa, zar on ne zna da ona provodi skandalozan život?
Isus iznenađuje njega jednom pripoviješću koja jasno daje do znanja da je njegov gost prozreo njegove kritičke misli: dvojica dužnika, obojici je otpušten dug, jednom veći, drugom manji. Tko je zahvalniji?
Tada Isus upozorava domaćina na njegove pogreške: ti si me doduše pozvao, ali nisi bio osobito srdačan. Ova žena mi je pokazala svoju burnu, ali poštenu ljubav. Zar to Šimune ne vidiš? Ti si doduše pobožan, ali je tvoje srce škrto i usko. Ona je mnogo griješila, ali je i ljubila. Ona je tražila ljubav i darovala. Njezino srce moglo je dospjeti na krivi put, ali je bilo široko i otvoreno. "Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo." Uistinu senzacionalna poruka. Jedna žestoka, silna korektura mnogih naših predodžbi. "Komu se malo oprašta, malo ljubi." Pristaje li ovdje Isus uz nesređen i grešan život? Sigurno ne. Ali to otkriva samodopadljivost "dobrih", njihovu tvrdoću srca, njihov sud nad drugima: Gledajte tu grešnicu! Pokazuju s prstom! U srcu gaje prezir protiv "grešnika"! To Isus pokazuje kao zločestije.
Znači li to: tko puno griješi, bolji je nego onaj tko griješi malo? Sigurno ne! Obrnuto je to: ta je žena osjetila da joj Isus oprašta. Ona zna da nije osuđena. Jer je ona susrela njegovu ljubav, mogla se pokajati i izmijeniti sav svoj život. Ona je konačno našla ljubav, koju je tražila na mnogim stranputicama. Fra Jozo Župić
|