-Nije poznato da je neki hrvatski svećenik na teritoriju biskupije Rottenburg do početka II. svjetskog rata vodio pastoralnu skrb o hrvatskim vjernicima na hrvatskome jeziku. Postoje dopisi nekih njemačkih župa iz toga vremena biskupiji u Rottenburg da pokuša pronaći nekoga hrvatskog svećenika za hrvatske vjernike.

-Prvi koji je dobio dozvolu da može pastoralno djelovati među Hrvatima i Slovencima u biskupiji Rottenburg od 16. siječnja 1942. godine je svećenik Damjan Rodin. Slično je dozvolu dobio i Mate Luketa 24. lipnja 1942. godine.

-Njemačka biskupska konferencija imenovala je 1946. godine svećenika Andriju Kordića naddušobrižnikom za hrvatske katolike u Njemačkoj. On u dopisu biskupiji Rottenburg od 20. veljače 1949. godine navodi da se na području iste biskupije ne nalazi nijedan hrvatski svećenik, a da su zajednice u Stuttgartu i Unterjettingenu velike. Zbog toga je njemu i fra Častimiru Majiću dana dozvola za pastorizaciju hrvatskih vjernika.

-Njemačka biskupska konferencija imenovala je 1951. godine fra Dominika Šušnjaru naddušobrižnikom. On u dopisu biskupiji Rottenburg od 25. listopada 1957. godine piše da u Stuttgartu živi 10 hrvatskih obitelji te 50 onih koji su samci a sve je veći broj onih koji pristižu. Stoga on traži namještenje jednog hrvatskog svećenika sa sjedištem u Stuttgartu i predlaže vlč. Juraja Balokovića.

–Jedan od važnijih datuma za hrvatske vjernike u Stuttgartu jest 5. svibnja 1958. godine jer je tada službeno otvorena mogućnost pastoralne skrbi za hrvatske vjernike. Svećeniku Wendelinu Gruberu povjerena je tada od biskupije Rottenburg briga o protjeranim podunavskim Nijemcima te Hrvatima u cijeloj biskupiji. Sjedište misije bilo je u Neckarstr. 222. Mise su održavane u kapeli kuće „Stella maris“ u Hohenzollernstr. 11. Vlč. Gruber ne slavi mise samo u Stuttgartu, nego povremeno odlazi i u Göppingen, Bietigheim, Tübingen, Aalen i Vaihingen Enz.

-Nakon trogodišnjeg pastoralnog rada vlč. Grubera zamijenio je vlč. Ivan Jurak, kratko vrijeme početkom srpnja 1960. godine, a zatim od početka pa do kraja 1961. godine. Iz njegova dopisa od 26. rujna 1961. godine daje se zaključiti da pastoralno skrbi o 2000 Hrvata te da mise slavi svake druge nedjelje u Stuttgartu, Göppingenu i Bietigheimu, a jednom mjesečno u Tübingenu, Aalenu i Vaihingen Enzu.

–Misija se od 1. siječnja 1962. godine službeno zove „Hrvatska katolička misija“. U to vrijeme za voditelja misije dolazi vlč. Anton Odak. Nadnevak njegova dolaska jest 28. veljače 1962. godine, a stanuje u Feuerbachu. Naloženo mu je da izradi službeni pečat s natpisom: „Katolički dušobrižnik za Hrvate u biskupiji Rottenburg“ ili „Katolički dušobrižnik za Hrvate u Stuttgartu“. On na službi voditelja misije ostaje do početka 1968. godine.

-Vlč. Anton Odak počeo je povremeno slaviti mise i u crkvama St. Fidelis i St. Christophorus u Stuttgartu jer je kapela u kući „Stella maris“ postala tijesna. Već 1965. godine vlč. Odak traži od biskupa Leiprechta mogućnost slavljenja mise u crkvi St. Eberhard u Stuttgartu. Biskup nije bio sklon toj ideji. Između njih dvojice vodilo se više razgovora i 1966. godine biskup je dao dozvolu da Hrvati mogu slaviti misu u crkvi St. Eberhard dva puta mjesečno.

-Zbog sukoba hrvatskih političkih emigranata i jugoslavenskih komunističkih špijuna oko dijeljenja emigrantskog tiska u predvorju crkve St. Eberhard i politizacije dolaska na misu, Hrvatima je bilo 1967. godine privremeno zabranjeno slaviti misu u crkvi St. Eberhard. To je kratko trajalo jer su Hrvati početkom 1968. godine ponovno slavili misu u crkvi St. Eberhard.

–Jugoslavenska tajna služba je i narednih godina na različite načine nastojala diskreditirati i preplašiti i svećenike i vjernike. Mnogi su doživljavali različite neugodnosti, ucjene, napade, optužbe za aktivnu političku i terorističku djelatnost. Osjećaj sveprisutnosti jugoslavenskih tajnih agenata u mnogim je Hrvatima stvarao osjećaj nelagode ali i distanciranosti od velikih okupljanja.

-Vlč. Anton Odak 1968. godine odlazi na mjesto voditelja u Göppingen, koja je prva odvojena misija od Stuttgarta.

-Odlukom Ordinarijata u Rottenburgu za voditelja Hrvatske katoličke misije u Stuttgartu imenovan je 2. siječnja 1968. godine fra Metod Kelava. U isto vrijeme uprava Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita imenuje fra Dominika Radića za voditelja misije. Njih su dvojica imala smještaj u Süßenerstr. 33 u Wangenu. Budući da se nije znala nadležnost ove dvojice svećenika, obojica odlaze na nove dužnosti godinu dana poslije. Misija je preselila u nove prostorije u Neckarstraße 113 i tu ostala do 1974. godine.

–Od 1968. godine pa sve do danas franjevci Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita vode pastoralnu brigu o hrvatskim vjernicima u Stuttgartu.

–Počinju se održavati mise i u Tuttlingenu, Reutlingenu, Sindelfingenu i Schömbergu. Hrvati se posebno predstavljaju drugim stranim zajednicama na blagdan sv. Martina 11. studenoga 1968. godine na Killesbergu. Jedna trećina svih nazočnih na misi bili su Hrvati. Sve veći broj Hrvata motivirao je same Hrvate i mjesnu Crkvu da pronađu primjereno mjesto za aktivnosti i život hrvatskih vjernika ne samo nedjeljom nego i tijekom tjedna. U ožujku 1969. godine pronađeno je privremeno rješenje u Neckarstr. 113, gdje se smjestio misijski i socijalni ured. U to vrijeme osnovana je folklorna grupa koja je imala probe u župnim prostorijama crkve St. Fidelis. U nedostatku vlastitih prostorija, folklorne su aktivnosti zamre do 1980. godine.

-Misija je 1968. godine ponovno počela voditi župne matice, jer su prve matice odnesene u Göppingen.

-U studenome 1969. godine za voditelja misije dolazi fra Bernardin Vučić a za dušobrižnika fra Rafael Begić. U to vrijeme, uz već navedena mjesta, svećenici slave mise i u Ludwigsburgu, Rottweilu, Schweninngenu, Balingenu, Ravensburgu, Esslingenu, Freudenstadtu, Heilbronnu, Schwäbisch Gmündu, Bad Wilbadu, Schorndorfu, Filderstadtu, Wernauu i Plochingenu.

–Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina u Stuttgartu su se mise slavile svake prve, treće i pete nedjelje u mjesecu u crkvi St. Eberhard a svake druge i četvrte nedjelje u mjesecu u crkvi St. Fidelis do 1970. godine. Od tada počinje redovito slavljenje misa svake nedjelje u crkvi St. Eberhard a od 1972. godine povremeno se počinju slaviti mise i u crkvi Liebfrauenkirche u Bad Cannstattu.

-Dolaskom sve većeg broja radnika i njihovih obitelji iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, javlja se potreba za restrukturiranjem i osnivanjem novih hrvatskih katoličkih misija. Od misije Stuttgart prva se odvojila misija u Göppingenu – 1968. godine; Aalen i Ludwigsburg – 1969. godine; Sindelfingen – 1970. godine; Reutlingen, Rotweil, Tuttlingen, Ulm i Spaichingen – 1971. godine; Balingen, Ravensburg, Esslingen, Freudenstadt, Heilbronn i Schwäbisch Gmünd – 1973. godine; Bad Mergentheim – 1974. godine i Waiblingen – 1982. godine.

–U misiju 1971. godine dolaze časne sestre franjevke od Bezgrešne iz Šibenika i pastoralno djeluju do 1978. godine. Uz vjeronauk, sestre su posebnu brigu vodile oko sviranja, pjevanja, vjeronaučnih olimpijada…

-Budući da stambeni uvjeti za svećenike nisu bili primjereni, svećenici početkom 1971. godine preseljavaju iz Süßenerstr. 33 u Wangenu u novi stan u Daimlerstr. 44 u Bad Cannstatt. Hrvatska misija je 1974. godine preselila iz Neckarstr. 113 u Stafflenbergstr. 36 u vilu „Malabar“, gdje se nalazio i stambeni prostor za svećenike i časne sestre. Kapela je za to vrijeme bila u prizemlju zgrade Stafflenbergstr. 46.

–Biskupija Rottenburg 1978. godine mijenja ime i službeno se naziva biskupija Rottenburg-Stuttgart. Tada i crkva St. Eberhard u Stuttgartu postaje konkatedrala.

-Iako je sve bilo objedinjeno na jednom mjestu, Hrvatska misija tu ne ostaje dugo zbog neadekvatnih prostorija i već 1978. godine preseljava u kuću „Stella maris“ u Hohenzollerstr. 11 (gdje je sve 1958. godine i počelo). Blagoslov novih misijskih prostorija bio je 8. prosinca 1978. godine a obavili su ga zajedno biskup biskupije Rottenburg-Stuttgart dr. Georg Moser i zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Kuća „Stella maris“ bila je drugi dom Hrvata, kuća u kojoj su se Hrvati molili, krštavali, okupljali, zaljubljivali i odrastali. Tu su se, uz nedjeljnju misu, slavile i mise preko tjedna.

–U misiju 1980. godine dolaze časne sestre Franjevke od Bezgrešnog začeća sa sjedištem u Dubrovniku i ostaju u pastoralnom radu narednih 30 godina.

–Redovite nedjeljne mise, osim u crkvi St. Eberhard u 15.00 sati, počinju od 14. studenoga 1982. godine u misijskoj kapeli u 10.00 sati i u crkvi Liebfrauenkirche u Bad Cannstattu u 12.30 sati. Godinu dana nakon toga redovite nedjeljne mise počinju još u crkvi St. Josef u Feuerbachu u 13.00 sati te u crkvi St. Hedwig u Möhringenu u 13.30 sati. Misa u crkvi St. Josef u Heslachu počinje se slaviti od 1991. godine.

–Vjeronauk se u ovo vrijeme održavao i u školama po Stuttgartu: Bad Cannstattu, Bergheimu, Feuerbachu, Möhringenu, Obertürkheimu, Rohru, Wangenu, Weilimdorfu i Zuffenhausenu. Uz vjeronauk, u misiji se održavaju i ostate aktivnosti: mješoviti crkveni zbor, dječji zbor, dvije folklorne grupe, dramska i ritmička grupa te glazbena škola. Mladi su aktivno sudjelovali na susretima hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj, biblijskim olimpijadama, sportskim susretima, folklornim događanjima, hodočašćima. Folklorna grupa 1980. godine dobiva ime „Tomislav“, po prvome hrvatskom kralju iz 10. stoljeća.

–Misiju je 12. lipnja 1982. godine posjetila Majka Terezija. Susrela se s hrvatskim svećenicima i vjernicima te sa svojim albanskim sunarodnjacima. Misija je već ranije samoinicijativno otvorila svoja vrata albanskoj katoličkoj zajednici, koja je nedjeljom slavila misu u misijskoj kapeli.

–Misija je 28. i 29. svibnja 1983. godine proslavila 25. obljetnicu. Svečana akademija održana je 28. svibnja u Schwabelandhalle koja nije mogla primiti sve one koji su došli. Sutradan je svečanu misu u crkvi St. Eberhard predvodio biskup dr. Georg Moser. Uz njega su bili kardinal Franjo Kuharić i provincijal fra Šimun Šipić i još 15 svećenika. Procjenjuje se da je u crkvi i oko crkve bilo oko 4500 hrvatskih vjernika.

–Domovinski rat i proces osamostaljenja Hrvatske učinili su Hrvatsku katoličku misiju žarišnom točkom u koju se sve slijevalo i od koje je sve odlazilo. Stotine kamiona humanitarne pomoći, izdašna novčana i materijalna sredstva, dobrotvorni koncerti, razne karitativne akcije, predavanja i susreti s mnogim osobama iz političkog i društvenog života tih 1990-ih godina snažno su obilježili misijski život. U misiji je osnovan i Koordinacijski odbor hrvatskih društava kojemu je cilj bio širiti istinu o Hrvatskoj, organizirati prosvjede zbog rata, skupljati materijlanu i novčanu pomoć Domovini.

-Tih godina pristiže zbog rata još više Hrvata u Stuttgart pa se i aktivnosti u misiji povećavaju: djeluje veliki i mali zbor, oko 1500 djece je na vjeronauku, šest folklornih grupa, glazbena škola, tamburaški sastav, dva vokalno-instrumentalna sastava, razne sportske sekcije, druženje umirovljenika. U svibnju 1993. godine mladi su pokrenuli svoj list „Rosa“ koji je bio prvi hrvatski list za mlade u Njemačkoj. Nažalost, list je ubrzo prestao izlaziti.

-Godine 1993. svečano je proslavljena 35. obljetnica misije. Tom prigodom izdana je prigodna brošura.

-Početkom 1995. godine biskupija upućuje dopis voditelju misije o potrebi osnivanja nove hrvatske misije u Stuttgartu. Argumenti za to bili su: veliko povećanje broja hrvatskih vjernika kao posljedica rata u Domovini, neadekvatni stambeni uvjeti pastoralnih djelatnika i potreba za organiziranijim radom.

–Biskup dr. Walter Kasper podijelio je 1996. godine do tada jedinstvenu Hrvatsku katoličku misiju Stuttgart na dvije misije: Hrvatsku katoličku misiju Stuttgart-Zentrum i Hrvatsku katoličku misiju Stuttgart-Bad Cannstatt.

–Misija Stuttgart-Zentrum pastoralno je skrbila za vjernike u dijelovima grada:
West, Nord, Ost, Süd, Mitte, Botnang, Degerloch, Fasanenhof, Rohr, Kaltental, Möhringen, Vaihingen, Plieningen, Kemnat, Silenbuch, Heumaden, Hoffeld, Büsnau, Killesberg, Ostheim, Löwentor, Ruit, Wilhelma i Berg.

-Misija Stuttgart-Bad Cannstatt pastoralno je skrbila za vjernike u dijelovima grada: Bad Cannstatt, Feuerbach, Zuffenhausen, Zazenhausen, Weilimdorf, Mönchfeld, Obertürkheim, Untertürkheim, Wangen, Hedelfingen, Münster, Sommerrain, Hofen, Mülhausen, Ulbach, Hallschlag, Rotenberg i Flohberg.

-Kako novoosnovana misija Stuttgart-Bad Cannstatt još nije dobila misijske prostorije ni svećenici stambeni prostor, sav se pastoral prvu godinu odvijao u dotadašnjim zajedničkim prostorijama jedinstvene misije u kući „Stella maris“.

–19. travnja 1998. godine svečano je proslavljena 40. obljetnica misije. Misno slavlje u konkatedrali St. Eberhard predvodio je biskup dr. Walter Kasper. Slavlje je nastavljeno u misijskim prostorijama uz prigodan kulturni program i mnoge druge sadržaje.

–Biskupija je odredila prenamijeniti misijske prostorije kuće „Stella maris“ u druge svrhe, tražeći pastoralnom osoblju novi smještaj a misiji nove misijske prostorije. Nakon dugotrajnog procesa traženja novih prostorija, konačno je pronađen novi smještaj za Hrvatsku katoličku misiju Stuttgart-Zentrum u Heusteigstr. 18. Kuća „Stella maris“ 1999. godine postala je biskupovom stuttgartskom rezidencijom.

–Odlazak iz kuće „Stella maris“ mnogima je teško pao jer su bili s njiom itekako povezani. Posljednje veliko slavlje u „Stella maris“ bila je proslava Gospe Velikog hrvatskog Zavjeta 26. rujna 1999. godine.

 -Nove misijske prostorije u Heusteigstr. 18 svečano su otvorene i blagoslovljene 17. listopada 1999. godine. Blagoslov je predvodio prelat Jürgen Adam, referent za strane zajednice u biskupiji, uz nazočnost fra Dušana More, zamjenika provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita.

-Nakon preseljenja u nove prostorije, život Hrvatske katoličke misije polako mijenja način aktivnosti. Neke su se aktivnosti ugasile ali se nastojalo očuvati sve ono važno. Redovite pastoralne aktivnosti išle su redovitim ritmom.

-Godine 1999. misija mijenja ime i službeno se zove Hrvatska katolička misija Blaženoga Alojzija Stepinca Stuttgart-Zentrum.

–Godine 2005. nastaju velike promjene u biskupiji u odnosu na misije. Tada prestaju postojati misije i osnivaju se zajednice (Gemeinden). Želja biskupije bila je da se poveća suradnja mjesne Crkve i stranih misija/zajednica. Strane misije našle su se pred problemom gubitka prostorija i traženjem najboljih mogućnosti za daljnje pastoralne aktivnosti.

-Odlukom biskupije od 1. veljače 2006. godine osnivaju se od Hrvatske katoličke misije Blaženoga Alojzija Stepinca Stuttgart-Zentrum dvije Hrvatske katoličke zajednice: Hrvatska katolička zajednica „Blaženi Alojzije Stepinac“, Stuttgart-Mitte i Hrvatska katolička zajednica „Sveti Martin“, Stuttgart-Möhringen.

-Hrvatima s područja ovih zajednica omogućeno je da ostanu u dotadašnjim misijskim prostorijama u Heusteigstr. 18.  

–Proslava 50. obljetnice Hrvatske katoličke zajednice održana je 22. i 23. studenoga 2008. godine u koncertnoj dvorani Liderhalle. Svečano misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, uz koncelebraciju domkapitulara Rudolfa Hagmanna, provincijala fra Željka Tolića te još 12 svećenika.

–Godine 2012. i 2013. prostorije u Heusteigstr. 18 su djelomično renovirane, proširena je kapela i nabavljen dio novog namještaja.

–Godine 2014. aktualiziran je problem prostorija u Heusteigstr. 18 s ciljem da se pronađe konačno rješenje za djelovanje dviju zajednica: Stuttgart-Mitte i Stuttgart-Möhringen. Vladala je velika nervoza zbog straha od ponovnog seljenja. Problem je riješen 2015. godine dogovorom da prostorije u Heusteigstr. 18 do daljnjega ostaju na raspolaganju ovim Hrvatskim katoličkim zajednicama.