VELIKA SUBOTA-VAZMENO BDJENJE

St. Eberhard (Königstr. 7A, 70173 Stuttgart) = misa vazmenog bdjenja u 19.30 sati
-uskrsni blagoslov hrane

Velika subota je dan šutnje u kojem Crkva ne slavi sakramente. To je najdublji oblik posta – post od sakramenata. Ne zato što Boga nema, nego zato što ulazimo u iskustvo njegove odsutnosti. To je šutnja zemlje koja je primila Otkupitelja. Ali to nije prazna šutnja, nego šutnja puna nade. Crkva bdije i čeka. Vazmeno bdijenje je središte trodnevlja. To je noć bdijenja, noć nade. Bdjeti znači čekati, biti budan za dolazak Gospodnji. Slavlje započinje liturgijom svjetla: pali se novi oganj i uskrsna svijeća. Krist je svjetlo koje razbija tamu. Svijeća izgara da bi svijetlila kao Krist koji daje život da bi pobijedio smrt. Svjetlo se prenosi na svijeće vjernika i to je znak sudioništva kršćanina koji prima svjetlo da bi živio kao svjetlo. Hvalospjev uskrsnoj svijeći pjeva o noći koja je „jedina zaslužila znati čas uskrsnuća“. Liturgija nas uvodi u otajstvo koje nadilazi razum, ali se prima vjerom. U službi riječi prolazimo cijelu povijest spasenja: od stvaranja, preko Abrahamove vjere i izlaska iz ropstva, do obećanja novoga srca. To nisu priče, nego događaji koji se sada ostvaruju. Bog koji je djelovao tada, djeluje i danas. U krsnoj službi obnavljamo krsna obećanja. Krštenje nije prošli čin, nego sadašnji identitet u kojem umremo grijehu i živimo novim životom. To je osobna odluka kojom odabirem živjeti kao novi čovjek. U Euharistiji bdijenje doseže vrhunac. Lomljenjem kruha prepoznajemo Uskrsloga i sabiremo cijelo otajstvo: križ, uskrsnuće i našu buduću slavu. Bez Velikog petka nema Uskrsa. Bez križa nema uskrsnuća. Zato smo pozvani sudjelovati u cijelom trodnevlju – ne površno, nego svjesno. Sudjelovati, a ne samo gledati. Ući u tišinu, u riječ, u znakove. Ne propusti ove dane. Uđi u njih. Dopusti da te promijene. Jer tek tada Uskrs prestaje biti blagdan i postaje život.